x

 

 

Neke od aktivnosti Udruge i njenih članova.

2015. godina



Književnik Mirko Kovačević – gost u „Spark-u“ - (22. veljače 2015.)



Članovi Udruge umjetnika „Spark“ Velika Gorica u svojim su prostorijama, u nedjelju, 22. veljače, ugostili pjesnika, prozaista, urednika, književnog i likovnog kritičara, te člana DHK prof. Mirka Kovačevića.



– Mirko je pravi pravcati kulturtreger, žilava i tvrdokorna vrsta ljudi koji za kulturu žive i dišu bez obzira na okolnosti, trendove ili isplativost – reći će mnogi koji ga poznaju ili s njim surađuju. A on, znatiželjnicima koji traže objašnjenje za takvu njegovu kulturnu hiperaktivnost, odgovora parafrazirajući Krležu: „Da, kultura je skupa, ali nekultura je još skuplja“, dok mu je, kažu, poanta o kulturnom (ne)cjenkanju važnija od toga je li dosjetka upućena gospodi ili drugovima.



Mirko je osnivač i urednik zavidne „Inine“ biblioteke, na koju je jako ponosan, no 2006. godine prelazi u Hrvatski sabor kulture na mjesto tajnika, gdje djeluje i kao stručni suradnik za kazališnu, književnu i likovnu kulturu. Također obnavlja književne i likovne susrete koji su, za vrijeme, a i poslije Domovinskog rara, jednostavno utihnuli. Iza njega su stotine napisanih novinskih i časopisnih članaka, objavljenih ponajčešće u Vjesniku INE (današnji INA Glasnik), tridesetak eseja, tiskanih kao proslovi, pogovori ili kazališni ogledi, te deseci tekstova napisanih za knjige i monografije, koji će, neizbježno, svjedočiti jednom kulturnom vremenu Hrvata; vremenu Mirkova postojanja i djelovanja.



Elegantno je i s lakoćom, Mirko Kovačević, Sparkovcima odgovarao na pitanja, te s neskrivenim sjajem u očima govorio o svom dugogodišnjem i bogatom djelovanju u hrvatskom kulturnom miljeu; o svojoj prozi i poeziji kojoj je u čast objavio pet knjiga.



Isklesao je Mirko i svoje umijeće kazivanja poezije, te je vidno, tim dijelom svojeg predstavljanja Velikogoričanima, taknuo mnoga srca, pogotovo prezentirajući pjesme posvećene zavičaju i rodnoj mu slavonskoj ravnici.



No tu, po pitanju Ravnice i rodne Virovitice, svoju će besjedu najčešće završavati pomalo tužnim, sjetnim, nostalgičnim i realističnim tonom:



„Ni kuće ni nas djece u našoj Virovitici više nema, ostala je grobnica naših najdražih, nostalgija za rodnim krajem i nesvjesna obmana da ćemo se možda jednom ipak vratiti. Ostala je i skrovita ljubav za rodnom grudom i najdražim djetinjim danima što ih ne bih mijenjao za svu raskoš svjetskih metropola, jer je djetinjstvo u mome gradu bilo jedinstveno i još je uvijek trajno u duši pohranjeno i nezaboravljeno.“



Dragi gost je Sparkovce darivao i nekim svojim knjigama, a oni su mu, osim glazbom Nevena Duževića, kojom kapljicom i slatkim zalogajčićem, zahvalili i čitanjem svojih pisanih uradaka, te pozivom na ponovno gostovanje.



No, slijedi i mali foto-kolaž kao dokaz jednom toplom, lijepom i poučnom druženju.





Napisala: Zdenka Mlinar
Foto: Branka Ivanić 



Na početak



Predstavljanje knjige „Smisao u besmislu“ autorice Zdenke Mlinar (22. travnja 2015. – Muzej Turopolja, Velika Gorica)



Stihovi i pjesme ove knjige slike su unutrašnjih krajolika Zdenke Mlinar i smisleno o njezinu stavu i svijetu govore, podastirući nam obilje emotivnosti i refleksivnosti. U njima ogleda se leksičko i stilsko bogatstvo, razgovijetan iskaz, vlastiti ritam te slikovit pjesnički izraz što otkriva skrb oko jezika. Vlastitom doživljajnom svijetu pjesnikinja daje svoju dimenziju, realne prizore i vlastitu misaonost, gradeći tako svoj mali unutrašnji svemir. Zdenka Mlinar pjeva čistim poetskim izričajem i u ritmu vlastitoga bića. Ona u poeziju ponire da bi se od neumoljivog vremena u stih sklonila, ide ususret pjesmama u koje ucrtava pahulje nježnosti i one spasonosne sretne ljubavi kojima se možda još može samoća odagnati, sjećanje osvježiti ili tek trenutak od zaborava spasiti. Tê pjesme zapravo su nevidljiva putovanja diljem kojih sljedbenici i poklonici Muza i dalje pokušavaju čudesa izgovoriti i svjetove snova rasprostrti...



(dio iz recenzije prof. Mirka Kovačevića)





U romantičnom muzejskom ambijentu i uz počasnu stražu Turopoljskog banderija s početkom u 19:05 počelo je predstavljanje treće zbirke pjesama Zdenke Mlinar, objavljene u nakladi Udruge umjetnika „Spark“ Velika Gorica.







U predstavljanju su sudjelovali: Vlasta Zaloker, predsjednica Udruge; prof. Mirko Kovačević, recenzent; te autorica Zdenka Mlinar, koja je urednica i ilustratorica ovog Naslova.

Knjiga je pisana uglavnom hrvatskim standardom, no, ciklusom „Briga me“, autorica se smjelo upustila i u pisanje na kajkavskom dijalektu koji joj je, kako reče i sâm recenzent, pjesničkiji, mekši i zvonkiji od književnog standarda.







U dinamičnom i nadasve zanimljivom ozračju, poeziju su znalački kazivali: dramska umjetnica Urša Raukar, na standardu, te Željko Horvačić, na turopoljskoj kajkavštini.





U prepunoj dvorani zaljubljenika u pisanu riječ, poeziju i glazbu, program je vodila prekaljena novinarka i „Sparkovka“, poetesa i prozaistica Mirjana Marković.







Osim svojim sugrađanima, poznanicima, prijateljima i obitelji, autorica je ovu književnu večer posvetila i nedavno preminulom velikogoričkom glazbeniku i pjesniku, te vrlo aktivnom i predanom članu Udruge, Zvonku Kneževiću, a sve je prigodnom i ugodnom glazbom uljepšala i upotpunila velikogorička diva Sandra Kulier.







Dakako, nije izostala ni zahvala autorice svima koji su na bilo koji način doprinijeli stvaranju i prezentaciji ove knjige. No, taj dio nije mogao proći bez sudjelovanja autoričinog najvećeg ponosa i najljepšeg cvijeta njenog vrta, bez njene unučice Lucije.







Nakon službenog dijela promocije, uslijedilo je druženje uz domjenak, autoričino pisanje posvetâ na trećim stranicama „Smisla u besmislu“ te još Sandrinih lakih nota.



Foto: by Zdenko Mlinar - travnja 2015.


Na početak





Udruga umjetnika „Spark“ Velika Gorica na koncertu posvećenom Zvonku Kneževiću (27. svibnja 2015.)



Kao dugogodišnja glazbena suradnica Zvonka Kneževića, člana vokalnog ansambla „Danice“, Sandra Kulier je u velikogoričkom Domu kulture na Galženici organizirala koncert Zvonku u spomen.

Uzimajući u obzir Zvonkovu angažiranost i na drugim poljima kulturnog miljea u gradu, Sandra nije zaboravila pozvati i druge suradnike za sudjelovanje na koncertu. Dakako, pozvala je i nas Sparkovce, dugogodišnje Zvonkove kolege po stihu i glazbi, te smo i mi u sklopu koncerta, Njemu u čast, održali svoj poetski recital. U Sparkovih „pet“ minuta svoje pjesme recitirali su: Mirjana Marković, Zorica K. Blagec, Nadica Kološa, Stjepan Detelić Banski, Marija Odrčić, Nevenka Lang, Stjepan Vitez, Zdenka Mlinar i Đurđa J. Parać.



Osim što je bio srčan, pun ljubavi i zahvalnosti, program je bio i raznolik, jer uz Sandru i vokalni ansambl „Danice“ te Udrugu umjetnika „Spark, sudionici programa bili su i pjevački zbor SUH „Turopoljska zvona“, te vokalni sastav „Plešanke“. Cjelokupno događanje potrajalo je i dulje od predviđenog vremena, ostavivši dirljiv dojam kako na Zvonkovu obitelj i prijatelje tako i na sve prisutne koji su svojim dolaskom također željeli odati pijetet Zvonkovu liku i djelu.



Ostalo nam je tek zahvaliti se Sandri i „njenim Danicama“ na prigodnom koncertu i prilici da i mi Sparkovci svojim poetskim potpisom iskažemo zahvalnost našem Zvonku, koji je Udruzi uvijek bio na usluzi!!!



Nepotrebno je izdvajati bilo čije ime ili stih, jer sve su pjesme bile dar od srca – srcu koje je kucalo u ritmu glazbe i pjesme, pa je s njima na usnama, koračajući u jednu zimsku noć, i na vječni počinak poželjelo poć'.



Za izdvojiti su tek neke fotografije, koje će svjedočiti tom događaju i našem vremenu. Vremenu u kojem još uvijek postoji ta divna čarolija ljudskosti.




Sparkovci, s lijeva na desno: Đurđa J. Parać, Zdenka Mlinar, Stjepan Vitez, Nevenka Lang, Marija Odrčić, Stjepan Detelić Banski, Nadica Kološa, Mirjana Marković i Zorica K. Blagec.




Gore lijevo-vokalni ansambl „Danice“; gore desno-pjevački zbor SUH „Turopoljska zvona“; dolje lijevo-vokalni sastav „Plešanke“ i dolje desno-obitelj i prijatelji Zvonka Kneževića.



Naisala: Zdenka Mlinar
Foto: Lucija Horvat



Na početak





PETNAEST GODINA Udruge umjetnika „Spark“ Velika Gorica – Za Ljetopis GVG – 2015.



Jutra poezije

„Volim poeziju, i sama ju pišem, a da bih vidjela kako to drugi rade i da bih s nestrpljenjem i loše prikrivenim strahom mogla pokazati i neki svoj uradak, na takva ili slična druženja odlazila sam u Zagreb. U jednom času mi je u glavi zaiskrila zamisao kako i Velika Gorica može imati takvo što“, govorit će sa sjajem u očima Sonja Filipović krajem prošlog stoljeća ljudima u svojoj blizini, ali i samoj sebi.
Tako će, mladenački zaneseno i entuzijastično, mlada velikogorička nada hrvatske poezije Sonja Filipović započeti sa „svojim“ poetskim tribinama nazvanim „Jutra poezije“. Tribine su se održavale nedjeljom u caffe baru „Spark“ u Pleškoj ulici na broju 13 u Velikoj Gorici, koji je bio u vlasništvu Sonjinih roditelja, čija podrška Sonji nikada nije bila upitna.
Pred kraj 2000. godine, točnije 1. listopada, za prvih ozbiljnijih „Jutara poezije“, kada se i broj onih koji tragaju za nečim novim u svom kulturnom životu povećao, obitelj Filipović će, poput pravih znalaca, ulogu voditelja prepustiti Željku Horvačiću, čovjeku kojem je poezija u krvi i koju interpretira kao vrsni dramatičar. Čovjek, kojem je to ljubav i koji je iza sebe imao mnogo radijskih emisija na tu temu.
„Jutra poezije“ nekima su bila i dar s neba, jer su ih poticala na pisanje i davala im priliku da ono što napišu već u nedjelju mogu nekome i pročitati, vidjeti reakcije, čuti komentare i možda pokušati biti bolji...
Pozivali su Sonja i Željko na „Jutra poezije“ manje ili više poznate goste-pjesnike, te su u razdoblju od 01. listopada 2000. do 18. veljače. 2001. predstavili: Željka Krznarića, Đurđicu Miketu, Peju Šimića, Vladimira Levaka, Dinu Franin, Božidara Prosenjaka, Roberta Roklicera, Nelu Pračinec-Majcen, Mariju Karaulu Krznarić, Klaru Križić, Biserku Marečić, Štefa Kovačeca i Zoricu Krznar Blagec. Održan je i I. susret pjesnika Ivanić Grada i Velike Gorice, zatim, promocija knjige Stjepana Kovačeca Štefa, a predstavila se i grupa „Skaramuz“ izvodeći balade. No, ostat će zapamćeno da su među prvim Željkovim gostima bili poeta, prozaist i dramski umjetnik Rober Roklicer, te Stjepan Bunjevac, poeta, glazbenik i voditelj koji je na RVG-u upravo od Željka preuzeo vođenje emisije „Sve nježne riječi svijeta“.


Osnivanje Udruge

Prezentacija „Jutara poezije“ u tiskanim i elektroničkim medijima, iznjedrila je pravo duhovno bogatstvo građanima Velike Gorice, a onima koji vole pisanu riječ čaroliju izazova i buđenja. Paralelno s tim buđenjem, probudila se i Sonjina želja da „Jutra poezije“ prerastu u nešto više. Željela je osnovati Udrugu, koja bi registracijom u nadležnim institucijama dobila veći legitimitet, a samim tim i priliku za šire djelovanje. Osnivačke pripreme obavljaju se krajem 2001., a put do „registracije“ bio je tim lakši što u Gradu nije bilo takve ili slične udruge. Tako će, već 19. ožujka 2002. godine, mnogima na radost, „Jutra poezije“ biti preimenovana u Udrugu umjetnika „Spark“ Velika Gorica. Dakle, Udruga nosi ime caffe bara u kojem su se od 01. listopada 2000. počela održavati prva „Jutra poezije“. U lipnju iste godine, a u sklopu programa 26. Goričkih večeri, u dvorani Galženica bilo je svečano predstavljanje Udruge javnosti. Tom prilikom prezentiran je dotadašnji rad Udruge, ali i put kojim bi trebala ići.

Prve verzije loga Udruge umjetnika „Spark“ Velika Gorica



U jesen 2002., Udruga organizira sastanke u slastičarnici „Mozart“, u velikogoričkoj Zagrebačkoj ulici, kada voditeljsku palicu od g. Horvačića preuzima velikogorička pjesnikinja Nela Pračinec-Majcen koja gotovo samostalno i u cjelosti odrađuje potrebne pripreme za osnivanje Udruge, te postaje i njena prva predsjednica. No, mandat joj traje samo u periodu od 18. veljače 2001. do 25. ožujka iste godine. U tom vremenu Udruga je ugostila: Jasnu Vugu, Željku Cvetković, Tihomira Perhata, Vladimira Krsnika-Vlatka i Katju Matković Mikulčić.
Tjedna druženja još neko vrijeme zadržavaju naziv „Jutra poezije“, a vodi ih Vlasta Zaloker također ljubiteljica poezije i dobra poznavateljica interpretacije i voditeljskog posla. S lakoćom jača tribine, pronalazi nove goste i već renomirane pisce, informira građane tiskanim plakatima, preuzima rukopise... Zahvaljujući tome i predstavljajući goste raznih profila i stilova pisanja, članovi Udruge danas se mogu pohvaliti da su im za „Jutara poezije“ gostovali: Romano Božac, koji tom prilikom predstavlja i svoju prvu knjigu „Lice i naličje nedorečene istine“, Dina Franin, Božidar Prosenjak, Robert Roklicer, Viktorija Faust, Ante Gugo, Suzana Vidas, Laria Župetić Plepelić, Anita Conjar, vlč. Alojzije Petranović, Vladimir Devidé, Jozefina Gerlach, Blanka Supan, Ana Šterc, Zvonimir Ulaga, Zlatko Gaurić, Nada Rapp, Davorka Župetić Plepelić, Ilija Šimić, Zdenka Mlinar, Stana Lovrić, Kristina Vidanec, Hanna Kos, Luka Lujić, Antonia Zaloker, Evelina Rudan, Branislav Zlatković, Tihomir Balić, Petra Radulović, Saša Meršinjak, Ivo Pranjković, Maja Cvek, Mirko Kovačević, Dragutin Dubravčić, Branka Jagić, Marica Behtan Cecelja, Dragutin Trumbetaš, Elizabeta Rudan, Jasna Vuga, Nada Mihoković Kumrić, Ana Šterc, Ivan Banfić, Ivan Puljić...
U isto vrijeme, „Spark“ počinje okupljati i umjetnike drugih profila: prozaiste, glazbenike, likovnjake... Uz neafirmirane umjetnike, Udruzi će tada pristupiti i oni koji su iza sebe već imali objavljene knjige, likovne izložbe, koncerte... Aktualizira se i suradnja sa srodnim udrugama u Zagrebu i okolici, razmjenjuju gostovanja, stječu nova poznanstva i iskustva.
Učlanjenjem glazbenika, koji zvucima girate, klavijatura, harmonike i drugih glazbala oplemenjuju spisateljsku i likovnu atmosferu, Udruga postaje prava raspjevana oaza.
Neven Dužević, čiju glazbu objavljuje i izdavačka kuća „Suzy Records“, te Zvonko Knežević, član prve postave kultnog bihaćkog sastava „Divlje jagode“ postali su nezaobilazni pri tjednim susretima u prostorijama Udruge, ali i na gostovanjima te drugim velikogoričkim kulturnim manifestacijama. S njima je i Stjepan Vitez, koji i piše i pjeva i izvodi skečeve, a sve na domačoj turopolskoj kajkavštini. Neumoran i predan (Vitez Kobilinski), član je i Turopoljskog banderija, pa sa svojim kolegama „Sparkovim“ kulturnim manifestacijama daje još svečaniju notu. Prije pet godina, glazbenicima se pridružio i Josip Šipek, buduća velikogorička glazbena nada, tada učenik Rock akademije, smjer klavir.
„Sparkovi“ kantautori uglazbili su mnoge pjesme članova naše Udruge, a ponajviše glazbene kreativnosti i želje da svojim glazbenim uratkom dariva kolegice i kolege imao je Zvonko Knežević. U njegovoj kućnoj radinosti uglazbljeni su stihovi: Mirjane Marković, Marine Ugrin, Zdenke Mlinar, Ivice Smoleca, Marije Lovreković, Željke Cvetković, Stjepana Viteza, Zore Gotal, Ljerke Varga...



Svoji na svome

Udruga doživljava procvat u periodu od 19. veljače 2003. do 17. travnja 2011. godine, za vrijeme predsjedničkog mandata velikogoričke poetese i slikarice Đurđe Jandriš Parać. Rođena sa sluhom za kulturu i estetiku, te sa spisateljskim i organizacijskim iskustvom iza sebe, s članovima Udruge intenzivno i u kontinuitetu organizira gostovanja i promocije, likovne kolonije, posjete likovnim izložbama... Svojim angažmanima i predanošću Udrugu dovodi do prepoznatljivog kulturnog segmenta u Velikoj Gorici, ali i šire. Tako je „Spark“ u vrijeme njena dva mandata ugostio mnoga manje ili više poznata imena iz svijeta književnosti i likovnosti, a ona su: Marija Horvat Milardović, Ivan Loretić, Ljubica Pernar-Robić, Dragutin Trumbetaš, Nevenka Žinić, Živko Prodanović, Valentina Vukman-Zelić, Marija Lovreković, Branko Rakijaš, Božidar Prosenjak, Udruga haiku stvaralaca „Tri rijeke“ iz Ivanić grada, Zdenka Mlinar, Katica Trumbetaš, Željko Šajh, Marija Kovačević, Stjepan Vitez, Snježana Špehar, Stjepan Sever, Vinko Drača, Boris Kvaternik, Božica Tadić, Ivica Smolec, Sonja Smolec, Zorica Krznar Blagec, Jozefina Lada, Ljerka Varga, Biserka Marečić, Stjepan Kovačec, Đurđa Dobrovšak, Marija Odrčić, Vladimir Marković, Martina Bandić, Vesna Fabijanov...
Niska ovih imena govori kako uz poete i prozaiste Udruga nastavlja s okupljanjem likovnih umjetnika, te glazbenika, što je „pogodak u sridu“ jer rezultira znatno povećanje i broja članova Udruge, i njenih simpatizera.
Uz pomoć pročelnika Upravnog odjela za društvene djelatnosti Grada, Zvonkom Kunićem, gđa. Jandriš Parać je realizirala i ideju da Udruga ima i svoje stalne prostorije. Tim činom Udruga je prestala biti „beskućnicom“, pa se njeno članstvo danas može pohvaliti kako im je od 2004. godine sjedište u Ul. Matije Slatinskog, na broju 4.
Dobivanjem prostorija Udruzi se otvorio prostor za još ozbiljnije djelovanje; za novo stvaralaštvo, nove ideje i veće poslove, a valjalo je opravdati i povjerenje dobiveno od gradske institucije.
U to vrijeme Udruga započinje i s objavom poetskih i proznih naslova kojima je nakladnik, te raspisuje i prve poetske natječaje i organizira svečana proglašenja najboljih.




„Sparkovci“ - riječju, slikom i glazbom u Ivanić Gradu – 2007.



Časopis

U ožujku 2003. počeo je izlaziti i „Sparkov“ Bilten u kojem je članstvo moglo predstavljati svoje poetske, prozne i likovne radove.
Na prikupljanju materijala, uređivanju, prijelomu i uglavnom ručnoj pripremi za tisak najviše su angažirani: Veronika Prvonožec, te Sonja i Ivica Smolec. Bilten izlazi svaka tri mjeseca, mjenjajući se i tematski i vizualno; u početku je to crno-bijela verzija, a od 8. broja, tiska se u boji, a priprema obavlja na računalu.
2005. Bilten prerasta u Časopis, koji se mogao nabaviti samo u Udruzi. No, u travnju 2008. tiskan je petnaesti i zadnji broj koji se, zbog financijskih i tehnoloških problema, gasi.
Radost zbog nastajanja i izlaska Biltena bila je vidljiva kod svih članova i svatko će ju opisivati na svoj način. Uvijek vjerna članica Udruge Zorica Krznar Blagec svoju će radost opisati omiljenim joj stilom kratke forme sljedećim riječima: „Od iskre i bljeska nastaje plamen / koji gori, zbori i postaje trajni znamen!
Kako je Udruga već imala i svoju himnu napisanu iz pera Veronike Prvonožec, koju je uglazbio kantautor i poeta Neven Dužević, tekst himne se našao i na prvim stranicama Prvog broja Biltena. Stoga, 15. obljetnici u čast, zaslužuje svoje mjesto i u ovom rukopisu, odnosno na stranicama velikogoričkog Ljetopisa 2015.



Himna Sparku


Iskra tvoja, iskra moja
I njezina i njegova
Zablistale punim sjajem
I sad svijetle našim krajem.

Autobusom ili autom
Na biciklu il' pješice
Sasvim ti je lako doći
Do Sparkove radionice.

Zbereju se stihoklepci
Svake dobi, svake fele,
Ili priče il' pjesmice
Jedan drugom rado vele.

Ref.:
Iskra tvoja, iskra moja
.....

U jutrima poezije
Umjetnička riječ se sluša,
U Udruzi Sparkovaca
Veseli se tvoja duša.

Ne pitaju tu za leta
Ni za druge različnosti,
Ak' pišete il' slikate
Dobrodošli ste nam gosti.

Ref.:
Iskra tvoja, iskra moja
.....




Prvi i zadnji broj “Sparkovog“ Biltena/Časopisa




Humanitarna djelovanja

17. travnja 2011. predsjedničku funkciju od Đurđe Jandriš Parać preuzima Vlasta Zaloker koja, uz kraća izbivanja, s mnogo ljubavi za pisanu i slikovnu riječ prati Udrugu od njenih početaka. U svom mandatu, organizira likovne kolonije i poetsko glazbene susrete s umirovljeničkim udrugama, a okreće se i promoviranju Udruge kroz humanitarna djelovanja i nova izdanja knjiga koja često ne bi ugledala svjetlo dana bez te moralne i financijske potpore.
U Domu za starije i nemoćne „Oaza“, „Sparkovci“ sudjeluju dva puta samostalno (2011. i 2012.), te 2013. u suradnji s ULIKUM-om Velika Gorica. Bio je to susret međunarodnog karaktera pod nazivom „Susret umjetnika TUROPOLJE 2013.“, a održavao se na živopisnom ranču Kurilovec, vlasnika Juraja Stepanića. Sudionici ovog Susreta, 02. lipnja posvećuju Domu „Oaza“, a osim slikanjem, članovi „Sparka“ predstavljaju se i glazbenom izvedbom te poetskim recitalom.
Slike nastale na ovom Međunarodnom Susretu likovnih umjetnika bile su izložene u izložbenom prostoru Pučkog otvorenog učilišta Velika Gorica, u prosincu 2013. godine.
Dom za starije i nemoćne „Oaza“ u Ključić brdu „Sparkovci“ posjećuju i 2012. povodom Martinja, kada štićenike i djelatnike Doma uveseljavaju svečanošću Krštenja mošta, a potom i prigodnim recitatorskim i glazbenim nastupom.
Organizirano je božićno gostovanje u Ogulincu nedaleko od Velike Gorice, zatim gostovanja (božićno i povodom sv. Nikole) u Kobiliću, u MO Pleso, te posjeti prijateljskoj Udruzi umirovljenika Botinec. Nastavljena je i suradnja s Maticom hrvatske, Ogranak Velika Gorica, sudjelovanje na manifestaciji Gastro Turopolja, na Šenoinim danima, Turopolskim spraviščima...



Pod dojmom katastrofe koja je u ožujku 2011. pogodila Japan i u spomen na 20 000 nestalih i poginulih, „Sparkovci“ 17. lipnja u sklopu Goričkih večeri organiziraju i priredbu pod nazivom „Ovu večer darujemo Japanu“.
Priredba je održana u Domu kulture, u dvorani Galženica, dok su u izlogu knjižnice bile izložene slike i haiku pjesme: Ane Plehinger, Veronike Prvonožec, Zorice Krznar Blagec i Zdenke Mlinar. Uz Sparkove uratke bile su izložene i pjesme japanskih velikana haiku izražaja, ukrašene prigodnim crtežima Veronike Prvonožec. U foajeu dvorane postavljena je i privremena izložba umjetničkih slika koje su članovi "Sparka" izradili inspirirani Japanom.
Posebna gošća „japanske“ večeri bila je sopranistica Amela Jančić Priganica, koja je uz klavirsku pratnju Krešimira Starčevića izvela Schubertovu ariju Ave Maria.
Vezano za književne tribine i predstavljanje gosta-književnika, Vlasta Zaloker je u svom mandatu predsjednice nastavila tamo gdje je stala kao voditeljica „Jutara poezije“: Robert Roklicer, Dragutin Dubravčić, Snježana Martinjak, Neven Dužević, Lidija Rajković, Džemal Kafedžić, Željko Stepanić, Gordana Kralj, Saša Meršinjak, Snježana Špehar, Drago Trumbetaš, Martina Bandić, Goran Milić, Stjepan Detelić Banski, Ante Škember, Jasna Sršen, Mirko Kovačević - samo su neka od književnih i slikarskih imena koje je Vlasta ugostila i predstavila Velikogoričanima i članovima „Sparka“.
Gostovanjem članova Udruge na TV „Jabuka“ u emisiji „Fio Showu“, 3. veljače 2013. godine, „Spark“ je predstavljen i široj publici kazivanjem ljubavne poezije, prigodne za to predvalentinovsko vrijeme.






Ogledalce, ogledalce...

Tijekom 15 godina rada Udruge, mijenjala su se i imena tajnica koje su ogledalo i duša svake manje ili veće institucije. „Sparkova“ prva tajnica bila je Željka Cvetković, pjesnikinja i prozaistica, autorica dviju samostalnih zbirki pjesama, sudionica mnogih tribina diljem Hrvatske i dobitnica značajnih priznanja i nagrada.
Od Željke Cvetković tajničke poslove preuzima slikarica, pjesnikinja i prozaistica Veronika Prvonožec, dobitnica Albatrosove nagrade 2010. godine za zbirku priča „Učiteljica“.
U 2009. godini tajničke poslove obavlja Nevenka Vlašić, slikarica s jako puno sudjelovanja na izložbama (8 samostalnih i 30-ak zajedničkih), kako u Hrvatskoj tako i u inozemstvu. Članica je ULIKUM-a Velika Gorica, a piše i poeziju te sudjeluje na književnim tribinama i poetskim recitalima.
Mandat treće tajnice Udruge umjetnika „Spark“ Velika Gorica, pjesnikinje Vesne Fabijanov, traje od 2011. do 2015., kada Udruga organizira nekoliko Sparkovih poetskih natječaja i drugih događanja. Vesna Fabijanov piše poeziju, a pjesme objavljuje u raznim časopisima, zbornicima i internetskim portalima.
Od 15. rujna 2015. tajnica Udruge je pjesnikinja, prozaistica i slikarica Zdenka Mlinar, članica Udruge od njenog osnivanja. Objavila je tri samostalne zbirke pjesama, a koautorica je u više zajedničkih zbirki poezije i proze kako u Hrvatskoj tako i u inozemstvu. Osim na standardnom hrvatskom, piše i na turopoljskoj kajkavštini, a neke pjesme su joj prevedene i na talijanski.
Sparkovoj rizničarki Ani Plehinger, koja taj posao obavlja već 15. godina i bez najmanje naznake pogrešivosti, svo članstvo može se samo pokloniti i reći joj veliko HVALA! Ana je jedna od osnivačica Udruge, slikarica, ponajviše u akvarel-tehnici, te sudionica nekoliko skupnih slikarskih izložbi, kako u organizaciji „Sparka“ tako i sa ULIKUM-om Velika Gorica. Predsjednica je velikogoričke „Etno udruge Kurilovec“, čiji članovi su „Sparkovcima“ česti gosti.



„Sparkova“ naklada:

Već 2003. godine Udruga započinje s nakladništvom, želeći i na taj način biti moralnom, tehničkom i financijskom potporom svojim članovima. Nošeni entuzijazmom, u to vrijeme članovi jedni drugima pišu recenzije, lektoriraju rukopise, rade prijelome, traže tiskare...
Da rad i upornost uvijek donose rezultate, pokazuje i broj objavljenih knjiga u nakladi Udruge umjetnika „Spark“ Velika Gorica do kraja 2014. godine. Slijedi i kronološki posložena niska pojedinih naslova sljedećih autora: Željka Cvetković, Đurđa Jandriš Parać, Rudolf Brdek, Sonja Smolec, Oleg Sagner, Gordana Gerhardinger, Valentina Vukman Zelić, Zdenka Mlinar, Marija Kovačević i Stjepan Vitez, Zorica Krznar Blagec, Ivica Smolec, Ljerka Varga, Andrea Rendulić, Stjepan Detelić Banski i Mato Detelić Banski.




Poetski natječaji

Od 2006. do 2012. Udruga organizira i natječaje u čast „Valentinovu“, pod nazivom „Valentinovo u 'Sparku'“. Pod tim nazivom raspisivani su pet godina, da bi 2013. i 2014. doživjeli preobrazbu preimenovanjem u „Još jedno proljeće“.
Natječaji su bili međunarodnog karaktera, što je bilo i uzrokom velikog broja pristizanja radova. Na istima nisu mogli sudjelovati članovi Udruge i uvijek su pobjeđivali najbolji radovi, ocjenjivani od stručnog Prosudbenog povjerenstva.
Pobjednici su, uz Plakete i Zahvalnice, dobivali i druge prigodne darove, a nagrade su se uručivale u svečanoj atmosferi, na prigodnim lokacijama i uz prigodnu glazbu.





Na slici: Zagrebačka pjesnikinja Maja Cvek pri preuzimanju nagrade – 2008.




Članstvo

Članstvo je živi organizam, mijenja se, raste ili smanjuje. Kroz Udrugu umjetnika „Spark“ Velika Gorica do danas je procirkuliralo mnoštvo članova (slikara, pjesnika, prozaista, glazbenika, kipara), koje veže ljubav prema umjetnosti i koji svojim djelovanjem uglavnom čuvaju tradicijsku i kulturnu baštinu turopoljskog kraja.
Prigoda je ovo i za zahvaliti svima koji u ovom obljetničkom tekstu možda omaškom nisu spomenuti, a bili su na neki način dijelom „Sparkovog“ 15-godišnjeg djelovanja na promicanju duhovnih vrednota svakog pojedinca, te mijenjanju i dograđivanju kulturnog obilježja cjelokupne zajednice.


Izborno-izvještajna Skupština 2015.

U sezoni jesen-zima 2015., prvi sastanci članova Udruge umjetnika „Spark“ bili su i vrijeme za novi početak. Tako je već 15. rujna održana godišnja izvještajno-izborna Skupština na kojoj dotadašnja predsjednica, Vlasta Zaloker, dobiva povjerenje i za drugi mandat. Usvojeno je njeno izvješće o radu za razdoblje 2011. – 2015., zatim izvješće rizničarke Ane Plehinger o prihodima i rashodima uz naglasak da je poslovanje Udruge, unatoč kriznim godinama, pozitivno. Usvojene su izmjene i dopune Statuta po kojem Udruga može nastaviti djelovati u skladu sa Zakonom o udrugama...

Web stranice

Sukladno dobu i vremenu tehnološkog napretka, te „svijetu virtualnog“, i Udruga umjetnika “Spark“ ima svoje Web stranice. Elektronička adresa Udruge je http://udruga-umjetnika-spark.hr sa sadržajem koji uglavnom prati događanja vrijedna zapisa, kako tekstualno tako i fotografski, a sve u svrhu moderne prezentacije rada Udruge te informiranja članstva i ljudi zainteresiranih za pisanu riječ.
Prve stranice izradila je književnica Sonja Smolec i pustila „nas“ u svijet 13. svibnja 2005. godine, a stranice je dorađivao, održavao i korigirao Ivica Smolec do svibnja 2014. Danas ih dorađuju, održavaju i korigiraju administrator Ivan Rajković i tajnica Udruge Zdenka Mlinar, a cilj im je njen redizajn, te viša razina funkcionalnosti i prepoznatljivosti.

Iskra svjetlosti i nit ljubavi

I biše Jutra, meka i topla. I bi Pjesma, tiha i moćna. I bi svjetlo...
Jednostavno, velikogorički „Spark“ je iskra koja sja i blista. I to nam je znak da možemo i trebamo biti prepoznatljivi tragači, sakupljači i čuvari duhovnih vrijednosti. Nematerijalnog, bezvremenskog i uzvišenog. Tragači koji na putu prema boljem i ljepšem otvaraju najdublje ladice svojih duša i oplemenjuju zajednicu u kojoj žive. Tragači koji pozivaju i druge ljude u službu u kojoj će različitosti povezivati jedna jedina nit – nit ljubavi! Jer samo ona može rasvijetliti srca koja ta svjetlost još nije dotakla.



In memoriam

Nela Pračinec-Majcen (1950. – 2011.)
Rođena u Lipiku, školuje se u Pakracu i Zagrebu gdje polazi Pravni fakultet. Radila je na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, u Zvodu za fitopatologiju zagrebačkog Agronomskog fakulteta i u tri mandata bila tajnica Matice hrvatske, Ogranak Velika Gorica.
Pisala je intimnu i domoljubnu liriku koju je recitirala u raznim prigodama, te objavila i tri zbirke pjesama: „Sunčana noć“, „Dubina mirisa“ i „Čvrsto do boli“. Pjesme su joj objavljene i u „Turopoljskoj čitanci“, Zborniku radova Udruge umjetnika „Tin Ujević“ Zagreb, Agronomskom glasniku... Primila je Priznanje za doprinos na području kulturnog života Agronomskog fakulteta Zagreb.
Aktivno je sudjelovala u osnivanju Udruge umjetnika „Spark“ i bila njena prva predsjednica.








Verica Brigljević (1933. – 2014.)
Rođena u Velikoj Gorici, gdje se školuje i radi kao računovodstvena djelatnica. Uz rad nastavlja školovanje te odlazi u mirovinu s mjesta financijske direktorice tvrtke „Auto Remetinec“.
Na poslu uvijek s brojkama, u duši s pjesmama. Tako i teret života uljepšava i blaži pisanjem stihova. No njene pjesme ostaju zabilježene u njenom srcu i brižljivo spremljene u ormariću njene sobe.
Prepoznajući vrijednost, ljepotu i duhovitost pjesama svojeg rano preminulog nećaka u Domovinskom ratu, Renea Matoušeka, s puno ljubavi radi na prikupljanju i uređivanju njegovih rukopisa sa željom da budu objavljeni. Na tom putu susreće jednog od naših velikih pjesnika, Dragutina Tadijanovića, a susret će obilježiti mnoštvo radosnih trenutaka ispunjenih pjesničkim nadahnućima.
Članicom Uduge umjetnika „Spark“ postaje 2005. godine, gdje s ponosom sudjeluje na svim susretima i događanjima.








Ilija Šimić (1948. – 2002.)
Rođen u Donjem Rahiću kod Brčkog (BiH), po zanimanju grafičar, živio i radio u Velikoj Gorici i Zagrebu.
Imao je status slobodnog umjetnika i bio prvenstveno slikar. Izlagao je na više od 200 samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu (Berlin, Heidelberg, Chicago, Varese, Amsterdam, Pariz, Tokio, Beč, Bologna...). Bio je pokretač mnogih likovnih kolonija i za svoj rad primio preko 500 priznanja. Uvršten je u edicije SAD-a i ediciju Cambridge među 2000 znamenitih osoba 20. stoljeća.
Objavio je i tri knjige pjesama: „Krikovi svjetla“ (1987.), „Glazba voljenih vidika“ (1993.) i „Koraci u odlasku“ 2002.).
U Udruzi umjetnika „Spark“ ostaje zapamćen po nedjeljnim druženjima na „Jutrima poezije“, gdje mu se posthumno dodjeljuje status „Sparkovog“ veterana.








Zvonko Knežević (1951. – 2015.)
Rođen u Bihaću (BiH), po zanimanju profesor češkog jezika i instruktor voženje. Bio je hrvatski branitelj, pripadnik 101. bojne HVO-a. Nakon Domovinskog rata, s obitelji dolazi u Veliku Goricu i postaje aktivni sudionik društvenog i političkog života Grada. Od 2003. godine bio je član HNS-a gdje je obavljao dužnost člana Predsjedništva, tajnika podružnice, te člana Županijske skupštine Stranke. Bio je i tajnik ogranka HNS-a „Hrvatski velikani“.
Glazbom se bavio još od rane mladosti, te bio i članom prve postave kultnog bihaćkog sastava „Divlje Jagode“. Kao pjesnik, skladatelj, glazbenik i kulturni organizator ostavlja važan trag u kulturnom životu velikogoričkog kraja, ali i u Udruzi umjetnika „Spark“, čijim članom postaje 2004. godine.








Rudolf Brdek (1925. – 2009.)
Rođen u Mičevcu, školovao se u Jakuševcu, Križevcima i Zagrebu gdje je na Agronomskom fakultetu diplomirao ratarski smjer. Živio i radio u Velikoj Gorici.
Čvrsto se vezao za prirodu svoga kraja i s ljubavlju radio posao za koji se školovao, te je, zasijavajući poljoprivredne površine u Turopolju i sabirući ljetinu, sačuvao i mnoge (već napuštene) toponime, prohujalog vremena turopoljske ravnice.
„Sparkovim“ članom postaje 2002. godine, a u nakladi Udruge objavljuje i svoju prvu knjigu „Turopoljske zbilje“, u kojoj opisuje mnoge ljudske sudbine kao pouku da se borba za dostojanstvo uvijek isplati i da od nje nikada ne treba odustajati.








Nevenka Žinić (1955. – 2011.)
Rođena u Zagrebu, po zanimanju frizerka, živjela i radila u Vukojevcu Gornjem kod Lekenika.
Pisala je poeziju od osnovne škole i svoje pjesme objavljivala u raznim časopisima za koje je dobivala nagrade i priznanja. Bavila se i slikarstvom, no istinska ljubav bila joj je i ostala poezija, a njome se aktivnije bavi u zrelim godinama.
Članicom Udruge umjetnika „Spark“ postaje 2009. godine kada, uz Stjepana Severa, Branku Pešut-Kocijan i Otta Siebersa, postaje i koautorica knjige „Umjetnost u Vukojevcu“, objavljene u nakladi Humanitarne kulturne udruge „Veternica“.









Zora Gotal (1936. – 2014.)
Rođena u Despotovcu (Srbija), odrastala, školovala se i živjela u mnogim krajevima Hrvatske i Jugoslavije.
Cijeli radni vijek provela je u Hrvatskim poštama i u mirovinu odlazi s mjesta upraviteljice pošte u Velikoj Gorici.
Bila je aktivna i u društvenom životu PTT-a Zagreb (sindikalni rad, samoupravljanje, kulturno-umjetnički i sportski život...), te kao članica Društva novinara Hrvatske i Saveza novinara Jugoslavije.
Nekada aktivnu sportašicu i dramaturginju pobijedio je zov poezije koju piše još u gimnazijskim danima. U početku su to bile đačke pjesmice, a potom i mnoga ljubavna pisma koja su bila protkana poetskim nitima.
Poetski plam gasi joj se gubitkom supruga, no nakon šest godina tuge i besmisla, nastaje njena prva zbirka pjesama „Moji dani“, koju objavljuje 2011. godine, kada postaje i članica Udruge umjetnika „Spark“.




Verica Peacock (1930. – 2014.)
Rođena u Zagrebu, sa šesnaest godina odlazi k majci u Englesku, gdje uči jezik, školuje se i radi kao učiteljica engleskog i njemačkog jezika. Živjela je i radila u Harlowu pored Londona.
Pisala je poeziju, kratke priče, novinske članke, pjesme za djecu, haiku, te za svoje radove bila i nagrađivana. Objavila je i autobiografski roman „The Find“ i prevodila hrvatske pisce na engleski. U zrelim godinama, najveća radost bila joj je čuti hrvatski jezik i hrvatsku pjesmu. Kada joj se to događalo, bila je opet Hrvatica.
Članicom Udruge umjetnika „Spark“ postaje 2006., a godinu prije posjećuje Hrvatsku i gostuje u našoj Udruzi. Tada joj je upriličena i tribina te svečani doček s Turopoljskim banderijem i vokalnim sastavom „Plešanke“. Događaj je prikazan na televiziji i objavljen u časopisu „Reporter“, a gospođa Peacock je o njemu pričala do kraja života.











Hvala vam


Hvala vam, što vedrili ste tmurni dan
Nesretniku koji usnu ružan san...
Hvala vam, za svaku ostavljenu uspomenu
I što srca su vam kucala u našem vremenu.

Hvala vam na ljepoti Riječi,
Što u Stihu i Pjesmi dušu liječi...
Hvala vam što ste pokraj nas stali
I u naša srca nitî svoje ljubavi utkali!


Napisala: Zdenka Mlinar
studeni 2015.

Copyright © 2015. Udruga umjetnika "Spark" | Sva prava pridržana