|
Neke od aktivnosti Udruge i njenih članova.
2015. godina
Književnik Mirko Kovačević – gost u „Spark-u“ - (22. veljače 2015.)
Članovi Udruge umjetnika „Spark“ Velika Gorica u svojim su
prostorijama, u nedjelju, 22. veljače, ugostili pjesnika, prozaista,
urednika, književnog i likovnog kritičara, te člana DHK prof. Mirka Kovačevića.
– Mirko je pravi pravcati kulturtreger, žilava i
tvrdokorna vrsta ljudi koji za kulturu žive i dišu bez obzira na
okolnosti, trendove ili isplativost – reći će mnogi koji ga poznaju ili s
njim surađuju. A on, znatiželjnicima koji traže objašnjenje za takvu
njegovu kulturnu hiperaktivnost, odgovora parafrazirajući Krležu: „Da, kultura je skupa, ali nekultura je još skuplja“, dok mu je, kažu, poanta o kulturnom (ne)cjenkanju važnija od toga je li dosjetka upućena gospodi ili drugovima.
Mirko je osnivač i urednik zavidne „Inine“ biblioteke, na
koju je jako ponosan, no 2006. godine prelazi u Hrvatski sabor kulture
na mjesto tajnika, gdje djeluje i kao stručni suradnik za kazališnu,
književnu i likovnu kulturu. Također obnavlja književne i likovne
susrete koji su, za vrijeme, a i poslije Domovinskog rara, jednostavno
utihnuli. Iza njega su stotine napisanih novinskih i časopisnih članaka,
objavljenih ponajčešće u Vjesniku INE (današnji INA Glasnik),
tridesetak eseja, tiskanih kao proslovi, pogovori ili kazališni ogledi,
te deseci tekstova napisanih za knjige i monografije, koji će,
neizbježno, svjedočiti jednom kulturnom vremenu Hrvata; vremenu Mirkova
postojanja i djelovanja.
Elegantno je i s lakoćom, Mirko Kovačević, Sparkovcima
odgovarao na pitanja, te s neskrivenim sjajem u očima govorio o svom
dugogodišnjem i bogatom djelovanju u hrvatskom kulturnom miljeu; o
svojoj prozi i poeziji kojoj je u čast objavio pet knjiga.
Isklesao je Mirko i svoje umijeće kazivanja poezije, te je
vidno, tim dijelom svojeg predstavljanja Velikogoričanima, taknuo mnoga
srca, pogotovo prezentirajući pjesme posvećene zavičaju i rodnoj mu
slavonskoj ravnici.
No tu, po pitanju Ravnice i rodne Virovitice, svoju će
besjedu najčešće završavati pomalo tužnim, sjetnim, nostalgičnim i
realističnim tonom:
„Ni kuće ni nas djece u našoj Virovitici više nema,
ostala je grobnica naših najdražih, nostalgija za rodnim krajem i
nesvjesna obmana da ćemo se možda jednom ipak vratiti. Ostala je i
skrovita ljubav za rodnom grudom i najdražim djetinjim danima što ih ne
bih mijenjao za svu raskoš svjetskih metropola, jer je djetinjstvo u
mome gradu bilo jedinstveno i još je uvijek trajno u duši pohranjeno i
nezaboravljeno.“
Dragi gost je Sparkovce darivao i nekim svojim knjigama, a
oni su mu, osim glazbom Nevena Duževića, kojom kapljicom i slatkim
zalogajčićem, zahvalili i čitanjem svojih pisanih uradaka, te pozivom na
ponovno gostovanje.
No, slijedi i mali foto-kolaž kao dokaz jednom toplom, lijepom i poučnom druženju.
Napisala: Zdenka Mlinar
Foto: Branka Ivanić
Na početak
Predstavljanje knjige „Smisao u besmislu“
autorice Zdenke Mlinar
(22. travnja 2015. – Muzej Turopolja, Velika Gorica)
Stihovi i pjesme ove knjige slike su unutrašnjih krajolika Zdenke Mlinar i
smisleno o njezinu stavu i svijetu govore, podastirući nam obilje emotivnosti i
refleksivnosti. U njima ogleda se leksičko i stilsko bogatstvo, razgovijetan iskaz,
vlastiti ritam te slikovit pjesnički izraz što otkriva skrb oko jezika. Vlastitom
doživljajnom svijetu pjesnikinja daje svoju dimenziju, realne prizore i vlastitu
misaonost, gradeći tako svoj mali unutrašnji svemir. Zdenka Mlinar pjeva čistim
poetskim izričajem i u ritmu vlastitoga bića. Ona u poeziju ponire da bi se od
neumoljivog vremena u stih sklonila, ide ususret pjesmama u koje ucrtava pahulje
nježnosti i one spasonosne sretne ljubavi kojima se možda još može samoća odagnati,
sjećanje osvježiti ili tek trenutak od zaborava spasiti. Tê pjesme zapravo su nevidljiva
putovanja diljem kojih sljedbenici i poklonici Muza i dalje pokušavaju čudesa
izgovoriti i svjetove snova rasprostrti...
(dio iz recenzije prof. Mirka Kovačevića)

U romantičnom muzejskom ambijentu i uz počasnu stražu
Turopoljskog banderija s početkom u 19:05 počelo je predstavljanje treće
zbirke pjesama Zdenke Mlinar, objavljene u nakladi Udruge umjetnika „Spark“ Velika Gorica.

U predstavljanju su sudjelovali: Vlasta Zaloker, predsjednica Udruge; prof. Mirko Kovačević, recenzent; te autorica Zdenka Mlinar, koja je urednica i ilustratorica ovog Naslova.
Knjiga je pisana uglavnom hrvatskim standardom, no, ciklusom „Briga me“, autorica se smjelo upustila i u pisanje na kajkavskom dijalektu koji joj je, kako reče i sâm recenzent, pjesničkiji, mekši i zvonkiji od književnog standarda.

U dinamičnom i nadasve zanimljivom ozračju, poeziju su znalački kazivali: dramska umjetnica Urša Raukar, na standardu, te Željko Horvačić, na turopoljskoj kajkavštini.

U prepunoj dvorani zaljubljenika u pisanu riječ, poeziju i
glazbu, program je vodila prekaljena novinarka i „Sparkovka“, poetesa i
prozaistica Mirjana Marković.

Osim svojim sugrađanima, poznanicima, prijateljima i obitelji,
autorica je ovu književnu večer posvetila i nedavno preminulom
velikogoričkom glazbeniku i pjesniku, te vrlo aktivnom i predanom članu
Udruge, Zvonku Kneževiću, a sve je prigodnom i ugodnom glazbom uljepšala i upotpunila velikogorička diva Sandra Kulier.

Dakako, nije izostala ni zahvala autorice svima koji su na
bilo koji način doprinijeli stvaranju i prezentaciji ove knjige. No, taj
dio nije mogao proći bez sudjelovanja autoričinog najvećeg ponosa i
najljepšeg cvijeta njenog vrta, bez njene unučice Lucije.

Nakon službenog dijela promocije, uslijedilo je druženje uz
domjenak, autoričino pisanje posvetâ na trećim stranicama „Smisla u
besmislu“ te još Sandrinih lakih nota.
Foto: by Zdenko Mlinar - travnja 2015.
Na početak
Udruga umjetnika „Spark“ Velika Gorica
na koncertu posvećenom Zvonku Kneževiću
(27. svibnja 2015.)
Kao dugogodišnja glazbena suradnica Zvonka Kneževića, člana vokalnog
ansambla „Danice“, Sandra Kulier je u velikogoričkom Domu kulture na
Galženici organizirala koncert Zvonku u spomen.
Uzimajući u obzir Zvonkovu angažiranost i na drugim poljima
kulturnog miljea u gradu, Sandra nije zaboravila pozvati i druge
suradnike za sudjelovanje na koncertu. Dakako, pozvala je i nas
Sparkovce, dugogodišnje Zvonkove kolege po stihu i glazbi, te smo i mi u
sklopu koncerta, Njemu u čast, održali svoj poetski recital. U
Sparkovih „pet“ minuta svoje pjesme recitirali su: Mirjana
Marković, Zorica K. Blagec, Nadica Kološa, Stjepan Detelić Banski,
Marija Odrčić, Nevenka Lang, Stjepan Vitez, Zdenka Mlinar i Đurđa J.
Parać.
Osim što je bio srčan, pun ljubavi i zahvalnosti, program je
bio i raznolik, jer uz Sandru i vokalni ansambl „Danice“ te Udrugu
umjetnika „Spark, sudionici programa bili su i pjevački zbor SUH
„Turopoljska zvona“, te vokalni sastav „Plešanke“. Cjelokupno događanje
potrajalo je i dulje od predviđenog vremena, ostavivši dirljiv dojam
kako na Zvonkovu obitelj i prijatelje tako i na sve prisutne koji su
svojim dolaskom također željeli odati pijetet Zvonkovu liku i djelu.
Ostalo nam je tek zahvaliti se Sandri i „njenim Danicama“ na
prigodnom koncertu i prilici da i mi Sparkovci svojim poetskim potpisom
iskažemo zahvalnost našem Zvonku, koji je Udruzi uvijek bio na
usluzi!!!
Nepotrebno je izdvajati bilo čije ime ili stih, jer sve su
pjesme bile dar od srca – srcu koje je kucalo u ritmu glazbe i pjesme,
pa je s njima na usnama, koračajući u jednu zimsku noć, i na vječni
počinak poželjelo poć'.
Za izdvojiti su tek neke fotografije, koje će svjedočiti tom
događaju i našem vremenu. Vremenu u kojem još uvijek postoji ta divna
čarolija ljudskosti.

Sparkovci, s lijeva na desno: Đurđa J. Parać, Zdenka Mlinar,
Stjepan Vitez, Nevenka Lang, Marija Odrčić, Stjepan Detelić Banski,
Nadica Kološa, Mirjana Marković i Zorica K. Blagec.

Gore lijevo-vokalni ansambl „Danice“; gore desno-pjevački zbor SUH „Turopoljska zvona“; dolje lijevo-vokalni sastav „Plešanke“ i dolje desno-obitelj i prijatelji Zvonka Kneževića.
Naisala: Zdenka Mlinar Foto: Lucija Horvat
Na početak
PETNAEST GODINA Udruge umjetnika „Spark“ Velika Gorica – Za Ljetopis GVG – 2015.
Jutra poezije
„Volim poeziju, i sama ju pišem, a da bih vidjela kako to drugi rade i
da bih s nestrpljenjem i loše prikrivenim strahom mogla pokazati i neki
svoj uradak, na takva ili slična druženja odlazila sam u Zagreb. U
jednom času mi je u glavi zaiskrila zamisao kako i Velika Gorica može
imati takvo što“, govorit će sa sjajem u očima Sonja Filipović krajem prošlog stoljeća ljudima u svojoj blizini, ali i samoj sebi.
Tako će, mladenački zaneseno i entuzijastično, mlada velikogorička nada
hrvatske poezije Sonja Filipović započeti sa „svojim“ poetskim tribinama
nazvanim „Jutra poezije“. Tribine su se održavale nedjeljom u caffe
baru „Spark“ u Pleškoj ulici na broju 13 u Velikoj Gorici, koji je bio u
vlasništvu Sonjinih roditelja, čija podrška Sonji nikada nije bila
upitna.
Pred kraj 2000. godine, točnije 1. listopada, za prvih ozbiljnijih
„Jutara poezije“, kada se i broj onih koji tragaju za nečim novim u svom
kulturnom životu povećao, obitelj Filipović će, poput pravih znalaca,
ulogu voditelja prepustiti Željku Horvačiću, čovjeku kojem je poezija u
krvi i koju interpretira kao vrsni dramatičar. Čovjek, kojem je to
ljubav i koji je iza sebe imao mnogo radijskih emisija na tu temu.
„Jutra poezije“ nekima su bila i dar s neba, jer su ih poticala na
pisanje i davala im priliku da ono što napišu već u nedjelju mogu nekome
i pročitati, vidjeti reakcije, čuti komentare i možda pokušati biti
bolji...
Pozivali su Sonja i Željko na „Jutra poezije“ manje ili više poznate
goste-pjesnike, te su u razdoblju od 01. listopada 2000. do 18. veljače.
2001. predstavili: Željka Krznarića, Đurđicu Miketu, Peju Šimića,
Vladimira Levaka, Dinu Franin, Božidara Prosenjaka, Roberta Roklicera,
Nelu Pračinec-Majcen, Mariju Karaulu Krznarić, Klaru Križić, Biserku
Marečić, Štefa Kovačeca i Zoricu Krznar Blagec. Održan je i I. susret
pjesnika Ivanić Grada i Velike Gorice, zatim, promocija knjige Stjepana
Kovačeca Štefa, a predstavila se i grupa „Skaramuz“ izvodeći balade. No,
ostat će zapamćeno da su među prvim Željkovim gostima bili poeta,
prozaist i dramski umjetnik Rober Roklicer, te Stjepan Bunjevac, poeta,
glazbenik i voditelj koji je na RVG-u upravo od Željka preuzeo vođenje
emisije „Sve nježne riječi svijeta“.
Osnivanje Udruge
Prezentacija „Jutara poezije“ u tiskanim i elektroničkim medijima,
iznjedrila je pravo duhovno bogatstvo građanima Velike Gorice, a onima
koji vole pisanu riječ čaroliju izazova i buđenja. Paralelno s tim
buđenjem, probudila se i Sonjina želja da „Jutra poezije“ prerastu u
nešto više. Željela je osnovati Udrugu, koja bi registracijom u
nadležnim institucijama dobila veći legitimitet, a samim tim i priliku
za šire djelovanje.
Osnivačke pripreme obavljaju se krajem 2001., a put do „registracije“
bio je tim lakši što u Gradu nije bilo takve ili slične udruge. Tako će,
već 19. ožujka 2002. godine, mnogima na radost, „Jutra poezije“ biti
preimenovana u Udrugu umjetnika „Spark“ Velika Gorica. Dakle, Udruga
nosi ime caffe bara u kojem su se od 01. listopada 2000. počela
održavati prva „Jutra poezije“.
U lipnju iste godine, a u sklopu programa 26. Goričkih večeri, u dvorani
Galženica bilo je svečano predstavljanje Udruge javnosti. Tom prilikom
prezentiran je dotadašnji rad Udruge, ali i put kojim bi trebala ići.
Prve verzije loga Udruge umjetnika „Spark“ Velika Gorica
U jesen 2002., Udruga organizira sastanke u slastičarnici „Mozart“, u
velikogoričkoj Zagrebačkoj ulici, kada voditeljsku palicu od g.
Horvačića preuzima velikogorička pjesnikinja Nela Pračinec-Majcen koja
gotovo samostalno i u cjelosti odrađuje potrebne pripreme za osnivanje
Udruge, te postaje i njena prva predsjednica. No, mandat joj traje samo u
periodu od 18. veljače 2001. do 25. ožujka iste godine. U tom vremenu
Udruga je ugostila: Jasnu Vugu, Željku Cvetković, Tihomira Perhata,
Vladimira Krsnika-Vlatka i Katju Matković Mikulčić.
Tjedna druženja još neko vrijeme zadržavaju naziv „Jutra poezije“, a
vodi ih Vlasta Zaloker također ljubiteljica poezije i dobra
poznavateljica interpretacije i voditeljskog posla. S lakoćom jača
tribine, pronalazi nove goste i već renomirane pisce, informira građane
tiskanim plakatima, preuzima rukopise... Zahvaljujući tome i
predstavljajući goste raznih profila i stilova pisanja, članovi Udruge
danas se mogu pohvaliti da su im za „Jutara poezije“ gostovali: Romano
Božac, koji tom prilikom predstavlja i svoju prvu knjigu „Lice i naličje
nedorečene istine“, Dina Franin, Božidar Prosenjak, Robert Roklicer,
Viktorija Faust, Ante Gugo, Suzana Vidas, Laria Župetić Plepelić, Anita
Conjar, vlč. Alojzije Petranović, Vladimir Devidé, Jozefina Gerlach,
Blanka Supan, Ana Šterc, Zvonimir Ulaga, Zlatko Gaurić, Nada Rapp,
Davorka Župetić Plepelić, Ilija Šimić, Zdenka Mlinar, Stana Lovrić,
Kristina Vidanec, Hanna Kos, Luka Lujić, Antonia Zaloker, Evelina Rudan,
Branislav Zlatković, Tihomir Balić, Petra Radulović, Saša Meršinjak,
Ivo Pranjković, Maja Cvek, Mirko Kovačević, Dragutin Dubravčić, Branka
Jagić, Marica Behtan Cecelja, Dragutin Trumbetaš, Elizabeta Rudan, Jasna
Vuga, Nada Mihoković Kumrić, Ana Šterc, Ivan Banfić, Ivan Puljić...
U isto vrijeme, „Spark“ počinje okupljati i umjetnike drugih profila:
prozaiste, glazbenike, likovnjake... Uz neafirmirane umjetnike, Udruzi
će tada pristupiti i oni koji su iza sebe već imali objavljene knjige,
likovne izložbe, koncerte... Aktualizira se i suradnja sa srodnim
udrugama u Zagrebu i okolici, razmjenjuju gostovanja, stječu nova
poznanstva i iskustva.
Učlanjenjem glazbenika, koji zvucima girate, klavijatura, harmonike i
drugih glazbala oplemenjuju spisateljsku i likovnu atmosferu, Udruga
postaje prava raspjevana oaza.
Neven Dužević, čiju glazbu objavljuje i izdavačka kuća „Suzy Records“,
te Zvonko Knežević, član prve postave kultnog bihaćkog sastava „Divlje
jagode“ postali su nezaobilazni pri tjednim susretima u prostorijama
Udruge, ali i na gostovanjima te drugim velikogoričkim kulturnim
manifestacijama. S njima je i Stjepan Vitez, koji i piše i pjeva i
izvodi skečeve, a sve na domačoj turopolskoj kajkavštini. Neumoran i
predan (Vitez Kobilinski), član je i Turopoljskog banderija, pa sa
svojim kolegama „Sparkovim“ kulturnim manifestacijama daje još svečaniju
notu. Prije pet godina, glazbenicima se pridružio i Josip Šipek, buduća
velikogorička glazbena nada, tada učenik Rock akademije, smjer klavir.
„Sparkovi“ kantautori uglazbili su mnoge pjesme članova naše Udruge, a
ponajviše glazbene kreativnosti i želje da svojim glazbenim uratkom
dariva kolegice i kolege imao je Zvonko Knežević. U njegovoj kućnoj
radinosti uglazbljeni su stihovi: Mirjane Marković, Marine Ugrin, Zdenke
Mlinar, Ivice Smoleca, Marije Lovreković, Željke Cvetković, Stjepana
Viteza, Zore Gotal, Ljerke Varga...
Svoji na svome
Udruga doživljava procvat u periodu od 19. veljače 2003. do 17.
travnja 2011. godine, za vrijeme predsjedničkog mandata velikogoričke
poetese i slikarice Đurđe Jandriš Parać. Rođena sa sluhom za kulturu i
estetiku, te sa spisateljskim i organizacijskim iskustvom iza sebe, s
članovima Udruge intenzivno i u kontinuitetu organizira gostovanja i
promocije, likovne kolonije, posjete likovnim izložbama... Svojim
angažmanima i predanošću Udrugu dovodi do prepoznatljivog kulturnog
segmenta u Velikoj Gorici, ali i šire. Tako je „Spark“ u vrijeme njena
dva mandata ugostio mnoga manje ili više poznata imena iz svijeta
književnosti i likovnosti, a ona su: Marija Horvat Milardović, Ivan
Loretić, Ljubica Pernar-Robić, Dragutin Trumbetaš, Nevenka Žinić, Živko
Prodanović, Valentina Vukman-Zelić, Marija Lovreković, Branko Rakijaš,
Božidar Prosenjak, Udruga haiku stvaralaca „Tri rijeke“ iz Ivanić grada,
Zdenka Mlinar, Katica Trumbetaš, Željko Šajh, Marija Kovačević, Stjepan
Vitez, Snježana Špehar, Stjepan Sever, Vinko Drača, Boris Kvaternik,
Božica Tadić, Ivica Smolec, Sonja Smolec, Zorica Krznar Blagec, Jozefina
Lada, Ljerka Varga, Biserka Marečić, Stjepan Kovačec, Đurđa Dobrovšak,
Marija Odrčić, Vladimir Marković, Martina Bandić, Vesna Fabijanov...
Niska ovih imena govori kako uz poete i prozaiste Udruga nastavlja s
okupljanjem likovnih umjetnika, te glazbenika, što je „pogodak u sridu“
jer rezultira znatno povećanje i broja članova Udruge, i njenih
simpatizera.
Uz pomoć pročelnika Upravnog odjela za društvene djelatnosti Grada,
Zvonkom Kunićem, gđa. Jandriš Parać je realizirala i ideju da Udruga ima
i svoje stalne prostorije. Tim činom Udruga je prestala biti
„beskućnicom“, pa se njeno članstvo danas može pohvaliti kako im je od
2004. godine sjedište u Ul. Matije Slatinskog, na broju 4.
Dobivanjem prostorija Udruzi se otvorio prostor za još ozbiljnije
djelovanje; za novo stvaralaštvo, nove ideje i veće poslove, a valjalo
je opravdati i povjerenje dobiveno od gradske institucije.
U to vrijeme Udruga započinje i s objavom poetskih i proznih naslova
kojima je nakladnik, te raspisuje i prve poetske natječaje i organizira
svečana proglašenja najboljih.
„Sparkovci“ - riječju, slikom i glazbom u Ivanić Gradu – 2007.
Časopis
U ožujku 2003. počeo je izlaziti i „Sparkov“ Bilten u kojem je članstvo
moglo predstavljati svoje poetske, prozne i likovne radove.
Na prikupljanju materijala, uređivanju, prijelomu i uglavnom ručnoj
pripremi za tisak najviše su angažirani: Veronika Prvonožec, te Sonja i
Ivica Smolec. Bilten izlazi svaka tri mjeseca, mjenjajući se i tematski i
vizualno; u početku je to crno-bijela verzija, a od 8. broja, tiska se u
boji, a priprema obavlja na računalu.
2005. Bilten prerasta u Časopis, koji se mogao nabaviti samo u Udruzi.
No, u travnju 2008. tiskan je petnaesti i zadnji broj koji se, zbog
financijskih i tehnoloških problema, gasi.
Radost zbog nastajanja i izlaska Biltena bila je vidljiva kod svih
članova i svatko će ju opisivati na svoj način. Uvijek vjerna članica
Udruge Zorica Krznar Blagec svoju će radost opisati omiljenim joj stilom
kratke forme sljedećim riječima: „Od iskre i bljeska nastaje plamen /
koji gori, zbori i postaje trajni znamen!
Kako je Udruga već imala i svoju himnu napisanu iz pera Veronike
Prvonožec, koju je uglazbio kantautor i poeta Neven Dužević, tekst himne
se našao i na prvim stranicama Prvog broja Biltena. Stoga, 15.
obljetnici u čast, zaslužuje svoje mjesto i u ovom rukopisu, odnosno na
stranicama velikogoričkog Ljetopisa 2015.
Himna Sparku
Iskra tvoja, iskra moja
I njezina i njegova
Zablistale punim sjajem
I sad svijetle našim krajem.
Autobusom ili autom
Na biciklu il' pješice
Sasvim ti je lako doći
Do Sparkove radionice.
Zbereju se stihoklepci
Svake dobi, svake fele,
Ili priče il' pjesmice
Jedan drugom rado vele.
Ref.:
Iskra tvoja, iskra moja
.....
U jutrima poezije
Umjetnička riječ se sluša,
U Udruzi Sparkovaca
Veseli se tvoja duša.
Ne pitaju tu za leta
Ni za druge različnosti,
Ak' pišete il' slikate
Dobrodošli ste nam gosti.
Ref.:
Iskra tvoja, iskra moja
.....
Prvi i zadnji broj “Sparkovog“ Biltena/Časopisa
Humanitarna djelovanja
17. travnja 2011. predsjedničku funkciju od Đurđe Jandriš Parać preuzima
Vlasta Zaloker koja, uz kraća izbivanja, s mnogo ljubavi za pisanu i
slikovnu riječ prati Udrugu od njenih početaka. U svom mandatu,
organizira likovne kolonije i poetsko glazbene susrete s umirovljeničkim
udrugama, a okreće se i promoviranju Udruge kroz humanitarna djelovanja
i nova izdanja knjiga koja često ne bi ugledala svjetlo dana bez te
moralne i financijske potpore.
U Domu za starije i nemoćne „Oaza“, „Sparkovci“ sudjeluju dva puta
samostalno (2011. i 2012.), te 2013. u suradnji s ULIKUM-om Velika
Gorica. Bio je to susret međunarodnog karaktera pod nazivom „Susret
umjetnika TUROPOLJE 2013.“, a održavao se na živopisnom ranču Kurilovec,
vlasnika Juraja Stepanića. Sudionici ovog Susreta, 02. lipnja posvećuju
Domu „Oaza“, a osim slikanjem, članovi „Sparka“ predstavljaju se i
glazbenom izvedbom te poetskim recitalom.
Slike nastale na ovom Međunarodnom Susretu likovnih umjetnika bile su
izložene u izložbenom prostoru Pučkog otvorenog učilišta Velika Gorica, u
prosincu 2013. godine.
Dom za starije i nemoćne „Oaza“ u Ključić brdu „Sparkovci“ posjećuju i
2012. povodom Martinja, kada štićenike i djelatnike Doma uveseljavaju
svečanošću Krštenja mošta, a potom i prigodnim recitatorskim i glazbenim
nastupom.
Organizirano je božićno gostovanje u Ogulincu nedaleko od Velike Gorice,
zatim gostovanja (božićno i povodom sv. Nikole) u Kobiliću, u MO Pleso,
te posjeti prijateljskoj Udruzi umirovljenika Botinec. Nastavljena je i
suradnja s Maticom hrvatske, Ogranak Velika Gorica, sudjelovanje na
manifestaciji Gastro Turopolja, na Šenoinim danima, Turopolskim
spraviščima...
Pod dojmom katastrofe koja je u ožujku 2011. pogodila Japan i u spomen
na 20 000 nestalih i poginulih, „Sparkovci“ 17. lipnja u sklopu Goričkih
večeri organiziraju i priredbu pod nazivom „Ovu večer darujemo Japanu“.
Priredba je održana u Domu kulture, u dvorani Galženica, dok su u izlogu
knjižnice bile izložene slike i haiku pjesme: Ane Plehinger, Veronike
Prvonožec, Zorice Krznar Blagec i Zdenke Mlinar. Uz Sparkove uratke bile
su izložene i pjesme japanskih velikana haiku izražaja, ukrašene
prigodnim crtežima Veronike Prvonožec. U foajeu dvorane postavljena je i
privremena izložba umjetničkih slika koje su članovi "Sparka" izradili
inspirirani Japanom.
Posebna gošća „japanske“ večeri bila je sopranistica Amela Jančić
Priganica, koja je uz klavirsku pratnju Krešimira Starčevića izvela
Schubertovu ariju Ave Maria.
Vezano za književne tribine i predstavljanje gosta-književnika, Vlasta
Zaloker je u svom mandatu predsjednice nastavila tamo gdje je stala kao
voditeljica „Jutara poezije“: Robert Roklicer, Dragutin Dubravčić,
Snježana Martinjak, Neven Dužević, Lidija Rajković, Džemal Kafedžić,
Željko Stepanić, Gordana Kralj, Saša Meršinjak, Snježana Špehar, Drago
Trumbetaš, Martina Bandić, Goran Milić, Stjepan Detelić Banski, Ante
Škember, Jasna Sršen, Mirko Kovačević - samo su neka od književnih i
slikarskih imena koje je Vlasta ugostila i predstavila Velikogoričanima i
članovima „Sparka“.
Gostovanjem članova Udruge na TV „Jabuka“ u emisiji „Fio Showu“, 3.
veljače 2013. godine, „Spark“ je predstavljen i široj publici kazivanjem
ljubavne poezije, prigodne za to predvalentinovsko vrijeme.
Ogledalce, ogledalce...
Tijekom 15 godina rada Udruge, mijenjala su se i imena tajnica koje su
ogledalo i duša svake manje ili veće institucije. „Sparkova“ prva
tajnica bila je Željka Cvetković, pjesnikinja i prozaistica, autorica
dviju samostalnih zbirki pjesama, sudionica mnogih tribina diljem
Hrvatske i dobitnica značajnih priznanja i nagrada.
Od Željke Cvetković tajničke poslove preuzima slikarica, pjesnikinja i
prozaistica Veronika Prvonožec, dobitnica Albatrosove nagrade 2010.
godine za zbirku priča „Učiteljica“.
U 2009. godini tajničke poslove obavlja Nevenka Vlašić, slikarica s jako
puno sudjelovanja na izložbama (8 samostalnih i 30-ak zajedničkih),
kako u Hrvatskoj tako i u inozemstvu. Članica je ULIKUM-a Velika Gorica,
a piše i poeziju te sudjeluje na književnim tribinama i poetskim
recitalima.
Mandat treće tajnice Udruge umjetnika „Spark“ Velika Gorica, pjesnikinje
Vesne Fabijanov, traje od 2011. do 2015., kada Udruga organizira
nekoliko Sparkovih poetskih natječaja i drugih događanja. Vesna
Fabijanov piše poeziju, a pjesme objavljuje u raznim časopisima,
zbornicima i internetskim portalima.
Od 15. rujna 2015. tajnica Udruge je pjesnikinja, prozaistica i
slikarica Zdenka Mlinar, članica Udruge od njenog osnivanja. Objavila je
tri samostalne zbirke pjesama, a koautorica je u više zajedničkih
zbirki poezije i proze kako u Hrvatskoj tako i u inozemstvu. Osim na
standardnom hrvatskom, piše i na turopoljskoj kajkavštini, a neke pjesme
su joj prevedene i na talijanski.
Sparkovoj rizničarki Ani Plehinger, koja taj posao obavlja već 15.
godina i bez najmanje naznake pogrešivosti, svo članstvo može se samo
pokloniti i reći joj veliko HVALA! Ana je jedna od osnivačica Udruge,
slikarica, ponajviše u akvarel-tehnici, te sudionica nekoliko skupnih
slikarskih izložbi, kako u organizaciji „Sparka“ tako i sa ULIKUM-om
Velika Gorica. Predsjednica je velikogoričke „Etno udruge Kurilovec“,
čiji članovi su „Sparkovcima“ česti gosti.
„Sparkova“ naklada:
Već 2003. godine Udruga započinje s nakladništvom, želeći i na taj način
biti moralnom, tehničkom i financijskom potporom svojim članovima.
Nošeni entuzijazmom, u to vrijeme članovi jedni drugima pišu recenzije,
lektoriraju rukopise, rade prijelome, traže tiskare...
Da rad i upornost uvijek donose rezultate, pokazuje i broj objavljenih
knjiga u nakladi Udruge umjetnika „Spark“ Velika Gorica do kraja 2014.
godine. Slijedi i kronološki posložena niska pojedinih naslova sljedećih
autora: Željka Cvetković, Đurđa Jandriš Parać, Rudolf Brdek, Sonja
Smolec, Oleg Sagner, Gordana Gerhardinger, Valentina Vukman Zelić,
Zdenka Mlinar, Marija Kovačević i Stjepan Vitez, Zorica Krznar Blagec,
Ivica Smolec, Ljerka Varga, Andrea Rendulić, Stjepan Detelić Banski i
Mato Detelić Banski.
Poetski natječaji
Od
2006. do 2012. Udruga organizira i natječaje u čast „Valentinovu“, pod
nazivom „Valentinovo u 'Sparku'“. Pod tim nazivom raspisivani su pet
godina, da bi 2013. i 2014. doživjeli preobrazbu preimenovanjem u „Još
jedno proljeće“.
Natječaji su bili međunarodnog karaktera, što je bilo i uzrokom velikog
broja pristizanja radova. Na istima nisu mogli sudjelovati članovi
Udruge i uvijek su pobjeđivali najbolji radovi, ocjenjivani od stručnog
Prosudbenog povjerenstva.
Pobjednici su, uz Plakete i Zahvalnice, dobivali i druge prigodne
darove, a nagrade su se uručivale u svečanoj atmosferi, na prigodnim
lokacijama i uz prigodnu glazbu.
Na slici: Zagrebačka pjesnikinja Maja Cvek pri preuzimanju nagrade – 2008.
Članstvo
Članstvo je živi organizam, mijenja se, raste ili smanjuje. Kroz Udrugu
umjetnika „Spark“ Velika Gorica do danas je procirkuliralo mnoštvo
članova (slikara, pjesnika, prozaista, glazbenika, kipara), koje veže
ljubav prema umjetnosti i koji svojim djelovanjem uglavnom čuvaju
tradicijsku i kulturnu baštinu turopoljskog kraja.
Prigoda je ovo i za zahvaliti svima koji u ovom obljetničkom tekstu
možda omaškom nisu spomenuti, a bili su na neki način dijelom
„Sparkovog“ 15-godišnjeg djelovanja na promicanju duhovnih vrednota
svakog pojedinca, te mijenjanju i dograđivanju kulturnog obilježja
cjelokupne zajednice.
Izborno-izvještajna Skupština 2015.
U sezoni jesen-zima 2015., prvi sastanci članova Udruge umjetnika
„Spark“ bili su i vrijeme za novi početak. Tako je već 15. rujna održana
godišnja izvještajno-izborna Skupština na kojoj dotadašnja
predsjednica, Vlasta Zaloker, dobiva povjerenje i za drugi mandat.
Usvojeno je njeno izvješće o radu za razdoblje 2011. – 2015., zatim
izvješće rizničarke Ane Plehinger o prihodima i rashodima uz naglasak da
je poslovanje Udruge, unatoč kriznim godinama, pozitivno. Usvojene su
izmjene i dopune Statuta po kojem Udruga može nastaviti djelovati u
skladu sa Zakonom o udrugama...
Web stranice
Sukladno dobu i vremenu tehnološkog napretka, te „svijetu virtualnog“, i
Udruga umjetnika “Spark“ ima svoje Web stranice. Elektronička adresa
Udruge je http://udruga-umjetnika-spark.hr sa sadržajem koji uglavnom
prati događanja vrijedna zapisa, kako tekstualno tako i fotografski, a
sve u svrhu moderne prezentacije rada Udruge te informiranja članstva i
ljudi zainteresiranih za pisanu riječ.
Prve stranice izradila je književnica Sonja Smolec i pustila „nas“ u
svijet 13. svibnja 2005. godine, a stranice je dorađivao, održavao i
korigirao Ivica Smolec do svibnja 2014. Danas ih dorađuju, održavaju i
korigiraju administrator Ivan Rajković i tajnica Udruge Zdenka Mlinar, a
cilj im je njen redizajn, te viša razina funkcionalnosti i
prepoznatljivosti.
Iskra svjetlosti i nit ljubavi
I biše Jutra, meka i topla. I bi Pjesma, tiha i moćna. I bi svjetlo...
Jednostavno, velikogorički „Spark“ je iskra koja sja i blista. I to nam
je znak da možemo i trebamo biti prepoznatljivi tragači, sakupljači i
čuvari duhovnih vrijednosti. Nematerijalnog, bezvremenskog i uzvišenog.
Tragači koji na putu prema boljem i ljepšem otvaraju najdublje ladice
svojih duša i oplemenjuju zajednicu u kojoj žive. Tragači koji pozivaju i
druge ljude u službu u kojoj će različitosti povezivati jedna jedina
nit – nit ljubavi! Jer samo ona može rasvijetliti srca koja ta svjetlost
još nije dotakla.
In memoriam
Nela Pračinec-Majcen (1950. – 2011.)
Rođena u Lipiku, školuje se u Pakracu i Zagrebu gdje polazi Pravni
fakultet. Radila je na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, u Zvodu za
fitopatologiju zagrebačkog Agronomskog fakulteta i u tri mandata bila
tajnica Matice hrvatske, Ogranak Velika Gorica.
Pisala je intimnu i domoljubnu liriku koju je recitirala u raznim
prigodama, te objavila i tri zbirke pjesama: „Sunčana noć“, „Dubina
mirisa“ i „Čvrsto do boli“. Pjesme su joj objavljene i u „Turopoljskoj
čitanci“, Zborniku radova Udruge umjetnika „Tin Ujević“ Zagreb,
Agronomskom glasniku... Primila je Priznanje za doprinos na području
kulturnog života Agronomskog fakulteta Zagreb.
Aktivno je sudjelovala u osnivanju Udruge umjetnika „Spark“ i bila njena prva predsjednica.
Verica Brigljević (1933. – 2014.)
Rođena u Velikoj Gorici, gdje se školuje i radi kao računovodstvena
djelatnica. Uz rad nastavlja školovanje te odlazi u mirovinu s mjesta
financijske direktorice tvrtke „Auto Remetinec“.
Na poslu uvijek s brojkama, u duši s pjesmama. Tako i teret života
uljepšava i blaži pisanjem stihova. No njene pjesme ostaju zabilježene u
njenom srcu i brižljivo spremljene u ormariću njene sobe.
Prepoznajući vrijednost, ljepotu i duhovitost pjesama svojeg rano
preminulog nećaka u Domovinskom ratu, Renea Matoušeka, s puno ljubavi
radi na prikupljanju i uređivanju njegovih rukopisa sa željom da budu
objavljeni. Na tom putu susreće jednog od naših velikih pjesnika,
Dragutina Tadijanovića, a susret će obilježiti mnoštvo radosnih
trenutaka ispunjenih pjesničkim nadahnućima.
Članicom Uduge umjetnika „Spark“ postaje 2005. godine, gdje s ponosom sudjeluje na svim susretima i događanjima.
Ilija Šimić (1948. – 2002.)
Rođen u Donjem Rahiću kod Brčkog (BiH), po zanimanju grafičar, živio i radio u Velikoj Gorici i Zagrebu.
Imao je status slobodnog umjetnika i bio prvenstveno slikar. Izlagao je
na više od 200 samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu (Berlin,
Heidelberg, Chicago, Varese, Amsterdam, Pariz, Tokio, Beč, Bologna...).
Bio je pokretač mnogih likovnih kolonija i za svoj rad primio preko 500
priznanja. Uvršten je u edicije SAD-a i ediciju Cambridge među 2000
znamenitih osoba 20. stoljeća.
Objavio je i tri knjige pjesama: „Krikovi svjetla“ (1987.), „Glazba voljenih vidika“ (1993.) i „Koraci u odlasku“ 2002.).
U Udruzi umjetnika „Spark“ ostaje zapamćen po nedjeljnim druženjima na
„Jutrima poezije“, gdje mu se posthumno dodjeljuje status „Sparkovog“
veterana.
Zvonko Knežević (1951. – 2015.)
Rođen u Bihaću (BiH), po zanimanju profesor češkog jezika i instruktor
voženje. Bio je hrvatski branitelj, pripadnik 101. bojne HVO-a. Nakon
Domovinskog rata, s obitelji dolazi u Veliku Goricu i postaje aktivni
sudionik društvenog i političkog života Grada. Od 2003. godine bio je
član HNS-a gdje je obavljao dužnost člana Predsjedništva, tajnika
podružnice, te člana Županijske skupštine Stranke. Bio je i tajnik
ogranka HNS-a „Hrvatski velikani“.
Glazbom se bavio još od rane mladosti, te bio i članom prve postave
kultnog bihaćkog sastava „Divlje Jagode“. Kao pjesnik, skladatelj,
glazbenik i kulturni organizator ostavlja važan trag u kulturnom životu
velikogoričkog kraja, ali i u Udruzi umjetnika „Spark“, čijim članom
postaje 2004. godine.
Rudolf Brdek (1925. – 2009.)
Rođen u Mičevcu, školovao se u Jakuševcu, Križevcima i Zagrebu gdje je
na Agronomskom fakultetu diplomirao ratarski smjer. Živio i radio u
Velikoj Gorici.
Čvrsto se vezao za prirodu svoga kraja i s ljubavlju radio posao za koji
se školovao, te je, zasijavajući poljoprivredne površine u Turopolju i
sabirući ljetinu, sačuvao i mnoge (već napuštene) toponime, prohujalog
vremena turopoljske ravnice.
„Sparkovim“ članom postaje 2002. godine, a u nakladi Udruge objavljuje i
svoju prvu knjigu „Turopoljske zbilje“, u kojoj opisuje mnoge ljudske
sudbine kao pouku da se borba za dostojanstvo uvijek isplati i da od nje
nikada ne treba odustajati.
Nevenka Žinić (1955. – 2011.)
Rođena u Zagrebu, po zanimanju frizerka, živjela i radila u Vukojevcu Gornjem kod Lekenika.
Pisala je poeziju od osnovne škole i svoje pjesme objavljivala u raznim
časopisima za koje je dobivala nagrade i priznanja. Bavila se i
slikarstvom, no istinska ljubav bila joj je i ostala poezija, a njome se
aktivnije bavi u zrelim godinama.
Članicom Udruge umjetnika „Spark“ postaje 2009. godine kada, uz Stjepana
Severa, Branku Pešut-Kocijan i Otta Siebersa, postaje i koautorica
knjige „Umjetnost u Vukojevcu“, objavljene u nakladi Humanitarne
kulturne udruge „Veternica“.
Zora Gotal (1936. – 2014.)
Rođena u Despotovcu (Srbija), odrastala, školovala se i živjela u mnogim krajevima Hrvatske i Jugoslavije.
Cijeli radni vijek provela je u Hrvatskim poštama i u mirovinu odlazi s mjesta upraviteljice pošte u Velikoj Gorici.
Bila je aktivna i u društvenom životu PTT-a Zagreb (sindikalni rad,
samoupravljanje, kulturno-umjetnički i sportski život...), te kao
članica Društva novinara Hrvatske i Saveza novinara Jugoslavije.
Nekada aktivnu sportašicu i dramaturginju pobijedio je zov poezije koju
piše još u gimnazijskim danima. U početku su to bile đačke pjesmice, a
potom i mnoga ljubavna pisma koja su bila protkana poetskim nitima.
Poetski plam gasi joj se gubitkom supruga, no nakon šest godina tuge i
besmisla, nastaje njena prva zbirka pjesama „Moji dani“, koju objavljuje
2011. godine, kada postaje i članica Udruge umjetnika „Spark“.
Verica Peacock (1930. – 2014.)
Rođena u Zagrebu, sa šesnaest godina odlazi k majci u Englesku, gdje uči
jezik, školuje se i radi kao učiteljica engleskog i njemačkog jezika.
Živjela je i radila u Harlowu pored Londona.
Pisala je poeziju, kratke priče, novinske članke, pjesme za djecu,
haiku, te za svoje radove bila i nagrađivana. Objavila je i
autobiografski roman „The Find“ i prevodila hrvatske pisce na engleski. U
zrelim godinama, najveća radost bila joj je čuti hrvatski jezik i
hrvatsku pjesmu. Kada joj se to događalo, bila je opet Hrvatica.
Članicom Udruge umjetnika „Spark“ postaje 2006., a godinu prije
posjećuje Hrvatsku i gostuje u našoj Udruzi. Tada joj je upriličena i
tribina te svečani doček s Turopoljskim banderijem i vokalnim sastavom
„Plešanke“. Događaj je prikazan na televiziji i objavljen u časopisu
„Reporter“, a gospođa Peacock je o njemu pričala do kraja života.
Hvala vam
Hvala vam, što vedrili ste tmurni dan
Nesretniku koji usnu ružan san...
Hvala vam, za svaku ostavljenu uspomenu
I što srca su vam kucala u našem vremenu.
Hvala vam na ljepoti Riječi,
Što u Stihu i Pjesmi dušu liječi...
Hvala vam što ste pokraj nas stali
I u naša srca nitî svoje ljubavi utkali!
Napisala: Zdenka Mlinar
studeni 2015.
|