x

 


Još jedno proljeće - s tatom ili bez njega

Natječaj za najljepšu pjesmu




Ove godine proljeće počinje 20. ožujka. Dan kasnije obilježava se Svjetski dan poezije. Dan prije, 19. ožujka, u Hrvatskoj i u nekim drugim državama, slavi se, još uvijek stidljivo, Očev dan.
Pokušat ćemo promovirati i ovim natječajem Očev dan i malo više i poraditi na tome da se i očevima, kao i majkama, javno iskaže ljubav i oda poštovanje. I živim i umrlim. Jer, ako naš tata nije kraj nas, on je, zasigurno, u nama.

Još jedna koincidencija: 19. ožujka 2001. godine osnovana je i Udruga umjetnika "Spark", prepuna članica, majki, i s tek ponekim ocem. Ali, svi mi imamo oca, makar u mislima.






Članovi žirija, predsjednik Ivica Smolec, Željka Cvetković, Đurđa Parać i Vesna Fabijanov izdvojili su, kao najuspjelije, pjesme poredane u donjoj tablici.



Čestitke pobjednicima, hvala svim sudionicima!


NAJUSPJEŠNIJI NATJECATELJI I NJIHOVE PJESME
PREMA BROJU OSVOJENIH BODOVA


Mjesto

Naslov pjesme

Autor

Grad

Bodovi

 

1

Ispružena ruka svemira

Alka Pintarić (diploma)

Zagreb

47

2

Znaš da čovjek...

Dragan Gortan

Pazin

43

3

Sve sam više kći svog oca

Jelena Boždar

Zagreb

41

4

Jaglac, pogled i osmijeh

Boris Nazansky

Zagreb

40

5

Otac i djeca

Živka Kancijanić

Vodnjan

39

5

Proljeće bez dunje

Snježana Šamanić

Rijeka

39

6

Ivek se po svijetu šeta

Maja Cvek

Zagreb

38

7

Moj otac

Mirjana Miljković

Zagreb

37

7

Tata

Slavica Gregurić Pajnić

Delnice

37

8

Proljeće bez tebe, oče

Iva Damjanović

Zagreb

35

8

Divlja orhideja

Branka Mlinar

Omiš

35

8

Ostat će tu vječno

Larisa Janičev-Stojanović

Vinkovci

35

9

Akvarel

Melita Čmarec

Slatina

34

9

Mom ocu kojeg nema

Slavica Sarkotić

Lekenik

34

10

Priznajem sam sebi

Stevo Leskarac

Zagreb

33

















S nekoliko izvedbi na svečanosti dodjele priznanja sudjelovao je i solist opere HNK, tenor Nikša Radovanović.





U jednom glazbenom intermecu svirao je na harmonici Luka Kovačić iz 7. razreda O.Š. Jurja Habdelića. Luka je bivši učenik "Sparkovke" Vesne Fabijanov. Sviranje harmonike uči kao učenik 4. (ili 5.?) razreda glazbene škole.

 

Najaktivniji glazbenik na priredbi bio je "Sparkovac" Zvonko Knežević s gitarom i glasom.






Pobjednička pjesma
 

Ispružena ruka svemira


Lat po lat s drvetom hladni klizi... opoj proljeća razbacuje niti sjećanja; tka velo djetinjih sanja istančanih boja i rasutih mirisa potrošena vremena. Misao izrezuje godine... stotinu i prva! Kako gordo zvuči... stotinu i jedno proljeće, stotinu i jedno ljeto, kao stotinu i jedno nasmijano lice u proljećima ranim, a oka tako plavog da bi i Nebo zavidjelo! Odoše godine drage, sav trud i radost i bol odoše... toliko ih je a sve su stale u ovu škrinju, usku, koju je, na kraju, skrojio netko drugi. Gle! Jedna se nit zaplela o lijes, lebdi visoko iznad glava mudrih svijeta, svijeta koji pun bojazni, i nemira i nestalnosti, stiješnjen u samobitnost svoju, isto tako klizi dolje, propušta život proljeća ranog; jedna nit... k'o ispružena ruka svemira, dodir zemlje i Visinâ, ispisuje posljednji pozdrav tijelu... ne, to više nije on, taj voljeni tata, to je tek smežurana ljuska što u tamu pada, u trulež groba... njega ona ruka ispružena vodi dalje, dalje, dalje... u proljeće nekih novih sanja; dok vjetar posljednju laticu mirisnu donosi... mir i zbogom... volio si i bio voljen, tata!

Alka Pintarić


Na početak stranice






Copyright © 2015. Udruga umjetnika "Spark" | Sva prava pridržana