x

 

 

Valentinovo 2008

Natječaj za najljepšu ljubavnu pjesmu

 

 

Svečanost proglašenja pobjednika uz recitiranje najboljih pjesama, s podjelom diploma, priznanja, zahvalnica, nagrada i poklona održana je u nedjelju 17. veljače 2008. godine u 17 h, u restoranu "Barba Niko", Pleška 125, Velika Gorica.
Bila je to večer u kojoj smo slavili ljubav i poeziju. Dvorana je bila popunjena, tražio se stolac više, donijeli smo sve slobodne s kata, iz hodnika i neiznajmljenih soba. Ipak su, nažalost, poneki morali i stajati.
Gosti su došli iz cijele Hrvatske, iz Zagreba, Vukojevca, Osijeka, Đakova, Mokošice... i, naravno, iz Velike Gorice.
Recitali su se izmjenjivali s glazbom Nevena Duževića i Zvonka Kneževića. Nakon službenog dijela programa uslijedila su upoznavanja i neformalna druženja. Čak se i zaplesalo.
"Spark" je bogatiji za tri nova člana.
Kad je žiri otvarao kuverte s imenima, ispostavilo se da su se među najbolje ocijenjenim autorima našli novinarka i višestruko uglazbljena pjesnikinja Maja Muškić, urednik sa "Radio Sljemena" i pisac Živko Prodanović, pjesnikinja kojoj su Japanci dodijelili titulu majstora haige Silvija Butković, inženjer i pisac Petar Ivas, internetska legenda ljubavne poezije Zal Kopp ali i neki, široj javnosti (barem za sada) nedovoljno poznati pjesnici.

 

Prosudbeni odbor: Željka Cvetković - predsjednica žirija, Đurđa Parać, Ivica Smolec, Višnja Sever, Vera Jelak Robić.


Čestitamo najbolje ocijenjenim autorima!


Nekima je nedostajao tek bod ili dva da uđu među slavljenike. Želimo im više sreće na sljedećem natječaju!

 

 

1. "Pod nebeskim poplunom" - Maja Muškić, Đakovo

2. "Poodmakla pjesma", Slavica Sarkotić, Vukojevac

3. "Prsti sudbine", Valentina Vukman Zelić, Mokošica

4. "tiha pjesma", Živko Prodanović, Zagreb

5. "Kad sjećanja krenu", Maja Cvek, Zagreb

6. "Zbog nekih toplijih vjetrova", Silvija Butković, Đakovo

7. "Noć punog mjeseca", Petar Ivas, Šibenik

7. "Želja", Branko Fešiš, Belišće

8. "Ti si moja sudbina", Kristina Vidović, Zagreb

9. "Uzrok postojanja", Zal Kopp, Osijek

9. "Poljubac", Lidija Iveković, Zagreb

10. "Sada", Slavica Pajnić, Delnice

10. "Uspomena", Mirta Abramović, Đakovo

 

 

1. mjesto

 

 

Pod nebeskim poplunom

(Maja Muškić, Đakovo)

 

Večeras, Ljubavi, ti biraj glazbu...
Priđi snovima i upali svijeće.
Pospi željom sve naše tame, utišaj bol,
zavrti riječi u modrom beskraju,
postavi za nas stol.

 

Dvije čaše napuni tugom
za sve one noći pod umrlom dugom...
Zapleši sa mnom površinom lune,
pogledaj zjenice što tebe su pune.
Zagrli me u sjeni zvijezde...

 

A kada se umorne baklje nebeske
pred jutro, lahorom, tiho pogase,
pusti krijesnice nek budu svjetla.
Jutro je ljepše na kraju svijeta.
Iz dlana sunce ti se rađa...

 

Još sam malo od ljubavi umorna,
zaspat ću ispod nebeskog popluna.
U naručju tvome, topla i snena,
opet ću ćutjeti da samo sam

žena.

 

2. mjesto

 

 

Poodmakla pjesma

(Slavica Sarkotić, Vukojevac)

 

Ti više nisi čovjek, ti si samo kiša
što krene naglo pa se onda stiša,
poznata i topla, srebrnkastih kapi,
dok pada na tlo, istog časa hlapi.

 

Ti više nisi čovjek, ti si samo sjena,
nemirna, treperava, zgusnuta i snena,
što se krhko lomi na uzanoj stazi
i svatko kroz nju prođe, satre ju i gazi.

 

Ti više nisi čovjek, ti si samo pijesak,
nestalan, nepouzdan i siv kao vrijesak,
neugledan, hladan, što na stazi škripi,
neuhvatljiv nemir kad kroz prste sipi.

 

Ti više nisi čovjek, ti zaborav si sam,
zapretano ognjište što nekad bješe plam,
umjesto slike u okviru, tek pozadina čista,
od svega različit, samo ljubav ostala je ista.

 

 

3. mjesto

 

 

prsti sudbine

(Valentina Vukman Zelić, Mokošica)

 

prepoznajem lagani drhtaj tvoje prisutnosti
što zalutala je u mojim visinama
i već vrućim prstima sudbine
požudno otapaš slojeve leda
u kojima sam godine prespavala
pališ promrzlu žudnju plaviš me kao more
podsjećaš me na davno ugašene snove
izvlačiš moju mladost iz bunara sjećanja
i drsko kliziš pogledom niz golotinju moje duše
trudim se izgraditi utvrdu u kojoj me ne možeš povrijediti
a kao mušica se prevrćem u paukovoj mreži
zaplićem se u srebro iluzija na stazi koja vodi k tebi
u središte iz kojeg caruje tvoj miris i opija moj um
drhtim na rubovima razbijenog mira ulovljena
i priznajem sebi želju da to vrijeme postoji i ne postoji
dok kradeš osmijehe skrivenim pogledima
u toplini sutona oduzimaš mi razum
pristajem na sve i priznajem da cijeli moj svijet
diše tvojim postojanjem

 

 

 

Copyright © 2015. Udruga umjetnika "Spark" | Sva prava pridržana